Kad god bi se desilo da se nađem u društvu s nekim stripom pri ruci i da netko otvori taj strip, pa onda kaže kako mu se ne sviđa ( ili sviđa ), meni se dizala kosa na glavi. Zbog čega? Pa radi se o potpuno površnom promatranju ljudi, i to uglavnom iz likovne struke, koji na strip često gledaju iz slikarske ( ili neke druge ) perspektive. Suditi tako o nekom stripu bez da ga PROČITAŠ, smatram popriličnim nerazumjevanjem ovog medija. Iz ove perspektive često će se hvaliti opuštenost, skicoznost, slikovitost nekog kadra, ali nikad ništa o tom stripu u cjelini. Iako sam i sam često kupovao stripove na osnovu toga sviđa li mi se crtež ili ne, držim da je crtež u stripu rukopis kojim se priča priča i mada sam uzgojen na sjajnim crtačima 80-ih, nekako mi zadnjih godina više paše šta jednostavniji crtež."Zašto je nešto u stripu zanimljivo? Ne radi završetka u obliku vica ili dosjetke, nego radi svakog kvadrata pojedinačno", piše Saša B. u svojoj kritici upućenoj meni. Ja mislim da je zanimljivo upravo radi vica i dosjetke i kvadrata koji čine narativni niz, a njegovo gledanje na svaki kvadrat pojedinačno, gledanje je jednog slikara. Na pitanje koji strip voli, Saša će reći autora ( DE CRECY ), a ne njegov strip. Preporučim onda knjigu "Kako čitati strip", Scott McClouda, ali oni koje je napustila radoznalost, kao Robert M. kažu: "Šta će mi to? Kao da je ne znam kako čitati strip?".
U toj knjizi na 29. strani krasan je primjer pojednostavljivanja stila, jer kako kaže McCloud, "jednostavan stil ne podrazumjeva i jednostavnu priču".
Iz svog, nazovi realizma, u jednostavniji stil upustio sam se sa "Fabijanom Puhom", i osjetiš odmah kako je život lakši kad stvari crtaš na svoj način. U "Južini u predgrađu"( koja je na čekanju ), vratio sam se opet nazovi realizmu, jer zavisi naravno i od sadržaja, kakvu ćeš formu izabrati. Lutam još uvijek između stilova, možda zato jer me nije napustila radoznalost, a nisam vezan profi angažmanom. Pišem ovo, jer sjetio sam se kada sam prvi put ugledao svoj strip objavljen, otvorio sam časopis, vidio da sam sa svojim radom zauzeo neke stranice, a prva pomisao je bila: "Ovo je moglo izgledati i sto puta drugačije".
