ponedjeljak, 23. siječnja 2012.

Zločin bez kazne

A moj uradak za CRŠ-ov natječaj 2003-e, i objavljen u katalogu istoga, najbolji je primjer kako zabrljati poantu. Htjedoh naime reći, kako ova dvojica anonimnih protagonista, za svoj ratni zločin odgovarali nikad nisu, već u miru nekog odmarališta uz more, u starosti, pregledavaju svoje ratne uspomene. No, umjesto na onu klupu ispod bora, posjeo sam ih u invalidska kolica, pa je čitalac, vjerojatno, izvukao kojekakve zaključke...

4 komentara:

mjacan kaže...

Ne bih se složio. Ja poantu nisam promašio, a sve ostale mi nisu bile ni u primozgu. Kolica fino dočaravaju dubinu starosti koju je govnad doživjela dok njihove face izvrsno govore da nisu kažnjeni za zločin.

Anonimno kaže...

Slažem se s mjacanom.

Rico kaže...

ipak si promašio:)

erca kaže...

Ajde baš dobro. Nisam ja zapravo, ni čuo neka drgačija tumačenja, samo preispitujem stare radove...