nedjelja, 11. siječnja 2009.

Vječni sjaj totalitarnog uma

Dvije godine točno, prošlo je od kako me nazvala novinarka Slobodne i pitala bili ja mogao napraviti kakav prijedlog za spomenik prvom precedniku u Splitu, jer tih se dana o tome vodila žučna polemika u dalmatinskoj metropoli.
Zašto ja-pitao sam-pa ja se uopće ne bavim kiparstvom?
Ajde, molim te, niko neće...-veli ona.
Dobro, ali ideju treba malo razraditi. Nazovi me za pet minuta.-rekoh ja.
Nazvala je za pet minuta i dobila gotov prijedlog za pola sata. Izašao je sutradan u novini zajedno sa idejama kipara Jadranka Runjića i stripaša Vinka Barića. Nekima se svidilo a nekima i nije...
Od reakcija svakako je najzanimljivija bila ona jednog balkanskog špijuna na Forumu.hr...

3 komentara:

Anonimno kaže...

Stvarno si bio hrabar kad si to dao objaviti u novine!

Rico kaže...

Pa, jbte, ovo sve znan, ali jedino sto ne znam je taj komentar balkanskog spijuna, dajder da vidimo! Brajo!

Rico kaže...

Inace, po ovoj ilustraciji je nas Prvi Predsjednik apsolutno u pravu. Da je Nasa Hrvatska onakva kakva je bila, kako bi trebala povijesno izgledati, i kakva ce uostalom jednoga dana i BITI, naravno, dok je i zadnji Hrvat katolik ziv, taj stap joj ne bi (nece) niti trebao (trebati). Ovako joj nazalost treba.

Da su mene zvali (ali nisu) ja bih nacrtao veliku cvrstu stijenu, obelisk od 45 metara visine (minuimalno), a tocno u podne ( stotine ljudi bi ga gurali, nelojalni puk, naravno, i nastimavali spomenik zavisno od vremenske zone ) mu zraka sunca udara u vrh i simulira exploziju super nove!!!!!

Argh!