Moj album prvijenac i zadnjenac iz 2001-e. Javio Barilo nekidan, aj odnesi par primjeraka u solinsku gradsku knjižnicu, ja odnio, ravnateljica prolistala, pa zaključila da nije to baš za djecu ( jer stripovi su kao, samo za djecu ). Ne, nije, rekoh ja, stavite to gospođo, na odjel za odrasle, eto...Jer naslov vara, priče uopće nisu za laku noć, a kad ga danas pogledam, skupio sam u njemu sbrda-sdola potpuno različite radove i trebalo se naravno, više potruditi oko naslovne strane. Sjećam se promocije na CRŠ-u te godine, bio je prisutan dobri stari Ivica Bednjanec, kupio je jedan primjerak i rekao: "A valjda buš skupil za gorivo do Splita, u moje vreme od tog se lepo zarađivalo..."
Zaradio sam za gorivo do Splita i jednu sjajnu recenziju u Stripburgeru br. 31...
Broj komentara: 6:
A valjda je Bednjanec rekel: A valjda buš... a ne bum... jedino ako si njemu vratija lovu koju ti je platija
E, valjda...
A Damire prika...
Mi ekipa s faksa se spremamo na okupljanje, kad Maja pita a šta je s likovima koji nisu bili s naše godine a puno smo ih volili i družili se...
I tako mi i o tebi.
Kad danas, ja preko bloga na blogu frendovog bloga našla tebe!!!
Asti maloga svita!
Pusa i pozz Dunja
(p.s. to ti je tako kad svi živimo u istom gradu a niko nikoga ne vidi nikako...).
P.S. Pitale se i što je s onim Ivanom iz Dubrovnika?...
Ej Dunja, samo ti javi kad je okupljanje, pa se družimo :-))))
hmmm... fali mi završetak priče.
jesu li ga na kraju uopće stavili na policu (odjela za odrasle)?
neka netko kaže da je to žalosno, ali stripove bi definitivno trebalo progurati u knjižnice u što većem broju. tek kad to postane "elitna" literatura, moći će se opet od toga živjeti. malo zato što će ga kupovati i "zato da lijepo izgleda na polici", a malo zato što će se moći dobiti kakvo sponzorstvo od kultnurnih institucija (stipendije, nagrade, otkupi...)
kao roman (pritom mislim na književnu formu): prvo se čitao (bijaše "literatura za dokone domaćice" po riječima najeminentnijeg književnog kritičara onog vremena, Samuela Johnstona), onda je par generacija pisaca skapavalo od gladi, a sad se opet od toga lijepo živi zahvaljujući državama i kičmanšu...
Eh, ne znam još Jurice...
Jer, zvali su nekidan da se javim, da bi mi platili, što bi značilo da hoće...
Objavi komentar