nedjelja, 14. rujna 2008.

Nije za djecu

Moj album prvijenac i zadnjenac iz 2001-e. Javio Barilo nekidan, aj odnesi par primjeraka u solinsku gradsku knjižnicu, ja odnio, ravnateljica prolistala, pa zaključila da nije to baš za djecu ( jer stripovi su kao, samo za djecu ). Ne, nije, rekoh ja, stavite to gospođo, na odjel za odrasle, eto...
Jer naslov vara, priče uopće nisu za laku noć, a kad ga danas pogledam, skupio sam u njemu sbrda-sdola potpuno različite radove i trebalo se naravno, više potruditi oko naslovne strane. Sjećam se promocije na CRŠ-u te godine, bio je prisutan dobri stari Ivica Bednjanec, kupio je jedan primjerak i rekao: "A valjda buš skupil za gorivo do Splita, u moje vreme od tog se lepo zarađivalo..."
Zaradio sam za gorivo do Splita i jednu sjajnu recenziju u Stripburgeru br. 31...

Broj komentara: 6:

Rico kaže...

A valjda je Bednjanec rekel: A valjda buš... a ne bum... jedino ako si njemu vratija lovu koju ti je platija

erca kaže...

E, valjda...

Elle Woods gone Brunette kaže...

A Damire prika...
Mi ekipa s faksa se spremamo na okupljanje, kad Maja pita a šta je s likovima koji nisu bili s naše godine a puno smo ih volili i družili se...
I tako mi i o tebi.
Kad danas, ja preko bloga na blogu frendovog bloga našla tebe!!!
Asti maloga svita!
Pusa i pozz Dunja
(p.s. to ti je tako kad svi živimo u istom gradu a niko nikoga ne vidi nikako...).
P.S. Pitale se i što je s onim Ivanom iz Dubrovnika?...

erca kaže...

Ej Dunja, samo ti javi kad je okupljanje, pa se družimo :-))))

jurica kaže...

hmmm... fali mi završetak priče.

jesu li ga na kraju uopće stavili na policu (odjela za odrasle)?

neka netko kaže da je to žalosno, ali stripove bi definitivno trebalo progurati u knjižnice u što većem broju. tek kad to postane "elitna" literatura, moći će se opet od toga živjeti. malo zato što će ga kupovati i "zato da lijepo izgleda na polici", a malo zato što će se moći dobiti kakvo sponzorstvo od kultnurnih institucija (stipendije, nagrade, otkupi...)

kao roman (pritom mislim na književnu formu): prvo se čitao (bijaše "literatura za dokone domaćice" po riječima najeminentnijeg književnog kritičara onog vremena, Samuela Johnstona), onda je par generacija pisaca skapavalo od gladi, a sad se opet od toga lijepo živi zahvaljujući državama i kičmanšu...

erca kaže...

Eh, ne znam još Jurice...
Jer, zvali su nekidan da se javim, da bi mi platili, što bi značilo da hoće...