srijeda, 28. svibnja 2008.

Od Mila do Manare

Nikad se, mada mi je stil totalna klasika, nisam povodio za nekim od velikana, u smislu da sam kopirao, iako je i to kadkad dobro za vježbu. Volio sam prije, a volim i sad, Magnusa i Radilovića, Kordeja i Corbena, Milazza i Fonta, a kad se krajem osamdesetih kod nas konačno počeo objavljivati Milo Manara, to je izazvalo posebno oduševljenje. Ovu sam isčupao iz jednog njegovog kadra, i oblikovao je na svoj način...